Milena Budimir

U Splitu 3.10.2016.

Raspisao tako Redak natječaj za najbolju kratku priču i ja prvi put čula za njih. Dobro. Natječaj je primamljiv – onaj sretnik koji pobjedi – dobiva za nagradu objavu knjige. Sjajno.

Nagovorena od Prijatelja - napisah priču. Priča pobijedila. Dobih nagradu. Samo mi je još falila – knjiga, gotov materijal, zbirka... 

Tko me ne zna, vele moji Najdraži, skupo bi me platio.

Prvi susret sa Ninom (raspitajte se koja je to!) bio je susret sa izgubljenom sestrom, ćakula koja mi je vratila vjeru u to da se prijatelji pronalaze baš cijeloga života.

Razgovor. I ja otplovih dalje. Ne misleći na nagradu. Na san.

Godina. Druga.

U jednom Facebook statusu napisah: „Danas šest tisuća znakova, jučer isto toliko, još malo pa knjiga!“, a Redak, moj virtualni prijatelj, mi odgovori: „Mi čekamo!“.

I bi me sram!

Sjedoh i dovrših ono što je ionako živjelo u meni.

Donesoh Nini materijale.

I prestadoh mislit!

Sve od njenih ideja treba prihvatiti, jer – mislili se, ne mislili – žena zna znanje! Lektori, grafičari, čudotvorci iz Retka donijeli su na svijet moje malo blago, moje čudo, moju radost najveću (sorry, djeco!), a ja nisam imala niti jedne jedine zamjerke!

Ono što me fascinira jest način na koji su posložili svoj posao – sve su razradili do u detalje, nema u Retka pitanja kojem ne znaju odgovora.

Uglavnom, neka ostane među nama, pišem ponovno, slažem slike, redam retke i kada sve bude spremno za napisati „The end“ – pogodite gdje ću? Ma, pravac Redak! Nema boljih. A i ona Nina s početka je, rekli bi Sinjani – posve. Baš.

Milena Budimir pobjednica je natječaja za najbolju kratku priču u organizaciji nakladničke kuće Redak, autorica knjige „Sol života“